Tinitus - šum u uhu


Šum u uhu (tinitus) predstavlja percepciju zvuka u uhu ili glavi koja se javlja bez očitog vanjskog zvučnog podražaja. Najčešće se manifestira kao zujanje, brujanje, zvonjenje ili pucketanje u uhu. Može biti stalan, povremen, pulsirajući, visokotonski ili niskotonski.


Šum različita tipa i trajanja povremeno se javlja kod svake pete osobe, odnosno kod 20 posto opće populacije, a kod oko pet posto populacije postoji stalni šum koji ometa svakodnevni život. Kod starijih je pojava šuma učestalija. I zdravo uho katkad može čuti šum, primjerice u potpunoj tišini ili nakon izlaganja uha jakoj buci, primjerice nakon rock koncerta.

U kolikoj mjeri šum ometa, individualna je stvar. Kod nekih ljudi jači šum ne mora izazivati veće subjektivne smetnje, a kod drugih i šum manjeg intenziteta može uzrokovati veće tegobe. Najučestalije za šum vezane smetnje su nemogućnost koncentracije, smetnje spavanja ili pojačana osjetljivost na zvuk (hiperakuzija). Osobe koje imaju šum u uhu povezuju ga s bolešću uha i još jače ga osjećaju, pa se stvara začarani krug uzrok - posljedica iz kojeg bolesnik ne zna izaći. Osobe sa šumom vrlo često u određenoj mjeri pate od depresije, što također može pojačati negativni subjektivni doživljaj šuma. Većina ljudi kod kojih se šum javlja ima i oštećenje sluha, što svakako utječe na mogućnost normalne komunikacije i kvalitetu života.

 

 

Vanjski uzrok ili unutarnje promjene?

Šum može biti objektivan ili subjektivan. Objektivni je izazvan vanjskim uzrokom, dakle realan je i katkad ga mogu čuti i druge osobe. Može biti uzrokovan krvožilnim anomalijama, smetnjama Eustahijeve tube ili poremećenom funkcijom mišića srednjeg uha.


Češći od objektivnog je subjektivni šum. Najčešće je riječ o šumu uzrokovanom promjenama u unutarnjem uhu (otogeni šum), čiji nastanak nije do kraja rasvijetljen. Najčešće je uzrokovan oštećenjem sluha, odnosno osjetnih slušnih stanica u unutarnjem uhu ili oštećenjem slušnog živca. Mogući razlozi su buka, ototoksični lijekovi, smanjen protok krvi u unutarnjem uhu, iznenadna promjena tlaka (npr. kod ronilaca), tumor slušnog živca ili slabljenje sluha kod starijih osoba. Oštećenje osjetnih slušnih stanica mijenja električne signale u slušnom živcu, a mozak tu promjenu zamjećuje kao šum, odnosno „fantomski” zvuk.


Osim promjenama u unutarnjem uhu, šum može biti uzrokovan i promjenama u vanjskom ili srednjem uhu: pritiskom ušne masti na bubnjić, ozljedom bubnjića, okoštavanjem u srednjem uhu, promjenama u čeljusnom zglobu, kardiovaskularnim uzrocima (ateroskleroza, anemija, povišeni krvni tlak) i sl.

Kod bolesnika sa šumom dolazi do promjena moždane aktivnosti u limbičkom sustavu, dijelu mozga koji kontrolira emocije, a može doći i do promjena u autonomnom živčanom sustavu koji regulira vitalne životne funkcije organizma. Limbički i autonomni živčani sustav imaju glavnu ulogu u razvoju osjećaja neugode kod šuma i uz to vezanih negativnih emocija.

 

Konvencionalno liječenje tinitusa

 

S bzirom na to da šum u uhu nije bolest nego simptom, nema ni jedinstvenog terapijskog obrasca po kojem bi se tretirao. Postoji mnogo različitih lijekova koji se primjenjuju u liječenju šuma, a najčešći se lijekovi koji poboljšavaju cirkulaciju krvi u mozgu ili unutarnjem uhu.

Jedna od metoda liječenja je metodom retreninga, koja se zasniva na neurofiziološkom modelu privikavanja na šum. Bolesnika se upoznaje s mehanizmom nastanka šuma, što mu omogućuje prihvatiti šum kao nešto prirodno, a ne kao nešto što predstavlja opasnost uzrokujući negativne emocije. Cilj metode nije nestanak šuma ili smanjenje intenziteta šuma, nego smanjenje bolesnikove reakcije na šum i jednostavno navikavanje.

Liječenje šuma može se provoditi i pomoću maskera, odnosno generatora širokopojasnog šuma, koji pomaže prikrivanju šuma.

Potrebno je liječiti i sekundarne psihičke tegobe koje se mogu razviti, kao što su tjeskoba, depresija ili nesanica, jer one mogu pogoršati šum.

Osobe koje imaju šum u uhu moraju izbjegavati buku radi sprječavanja daljnjeg oštećenja sluha i pogoršanja šuma, ali i potpunu tišinu. Morale bi osigurati lagan i ugodan pozadinski zvuk, npr. ugodne zvukove iz prirode ili laganu glazbu.

Na tom načelu zasniva se muzikoterapija, odnosno liječenje glazbom. Različite medicinske struke primjenjuju relaksirajuću moć glazbe u liječenju bolesti ili stanja, a među njima je i šum u uhu. Glazba pomaže bolesniku da prestane primjećivati šum u uhu koji mu smeta i svoju pozornost preusmjeri na druge zvukove. Glazba se može slušati aktivno i pasivno. Pasivno se sluša dok osoba obavlja druge poslove i ne obraća pozornost na nju, a kod aktivnog slušanja puna se pozornost posvećuje glazbi. Zanimljivo je da slušanje preglasne glazbe može uzrokovati oštećenje sluha i šum u uhu, dok pravilan odabir glazbe odgovarajućeg intenziteta i primjene ima terapijski učinak.

U novije vrijeme u liječenju šuma u uhu primjenjuje se i laser niskog intenziteta (koristi izlaznu snagu od 5 mW i valnu duljinu od 650 nm). Primjenom lasera kroz vanjski zvukovod dolazi do biostimulacije i promjena na molekularnoj razini stanica u unutarnjem uhu. Promjene se događaju na mitohondrijskoj membrani, što omogućuje bolju metaboličku izmjenu u osjetnim stanicama unutarnjeg uha i njihovu regeneraciju te stimulaciju imunog sustava. Laser se može koristiti i za druge bolesti unutarnjeg uha (vrtoglavica kod perifernih vestibularnih oštećenja, iznenadna nagluhost i sl). Terapija se provodi pod kontrolom liječnika, bezbolna je i sigurna.

 

Alternativno liječenje tinitusa

S obzirom na to, da tinitus može imati više uzroka, potrebno je najprije napraviti dijagnostiku da bi se otkrio točan uzrok problema. Nakon toga alternativni liječnik će odrediti potrebno liječenje. 

Bio Hopi svijeće su potvrđeno djelotvorne kod liječenja određenih vrsta tinitusa. 
U većini slučajeva Bio Hopi svijeće su pomogle u olakšanju, čak i potpunom otklanjanju šuma u ušima.

Potrebno je napraviti terapiju od 6 dana za redom. Nakon toga, ako je potrebno, terapija se može ponoviti.